Mi2MaMa@20:Tehnologija i Mediji

Ovaj samointervju dio je serije otvorenih razgovora u okviru programa samoarhiviranja na otvorenoj infrastrukturom pod nazivom mi2-MaMa @20.
Ovaj razgovor ima fokus na razvoju (otvorenih) tehnolgija i medija (ovo je prva javna verzija, otvorena za komentiranje i editiranje na wikiju).

ključne riječi: mi2 web, RadioActive, Mi2lab, Indymedia, TamTam, Hacklab, NSND – Ništa se neće dogoditi

Počeci Multimedijalnog instituta i otvorene tehnologije

Multimedijalni institut ili kraće mi2 (po svojoj mi2.hr domeni) nastao je 1999. u Zagrebu, kao osamostaljena civilna organizacija transformacijom internet programa Instituta otvoreno društvo (slično Ljudmili u Ljubljani 4-5 godina ranije), a paralelno s osamostaljenjem Centra za dramsku umjetnost i SCCA.

U početku je organizacija bila smještena u prostoru Instituta u Hebrangovoj, djelujući kao ured i multimedijalna edukacijska učionica, s web i email hosting infrastrukturom, dva uposlenika bivšeg programa, tri nova te manja grupa volontera. U program, kasnije Institut od suradnika je prvi stigao Marcell, koji je pozvao Vedrana Gulina i Teodora Celakoskog. Od njih su se u koncentričnim krugovima širili pozivi na priključivanje prema ljudima koji su radili na temama mrežnih tehnologija, novomedijske estetike, aktivizma i društvene teorije. Uspostavom prvih participativnih, kreativnih i aktivističkih web projekata mi2.hr paralelno postaje relevantan web kontekst za nove kibernaute.

Otvaranjem javnog prostora net.kulturnog centra “MaMa” 2000. godine u haustoru Preradovićeve 18, mi2 postaje i javno mjesto susreta, prezentiranja, rada i internet usluga širokog dijapazona aktivističkih, kulturnih i tehnoloških organizacija, inicijativa, pojedinaca i nasumičnih posjetitelja. Uskoro se pokreće i mi2lab kao i izdvojeno novo mjesto fokusirano na medijaske produkcije i edukacije.

Kasnije se MaMa internet cafe transformira u manje formalni prostor za druženje i prvi zagrebački hacklab, koji je u zadnje vrijeme produkcijski prostor za podcaste i za digitalizaciju literature. Od sredine 2000-ih program Razmjena vještina, s filmskim potprogramom G33koskop i regionalnim okupljanjima hakera Ništa se neće dogoditi, okuplja entuzijaste za računalne tehnologije i programske jezike.

Online infrastruktura se vremenom reducirala i transformirala od autonomne serverske infrastrukture, kolokacijskih self-hosting servisa, prema potpuno virtualnim i samo povremenim eksperimentalnim potrebama. Prostor i dalje ugošćuje programe koji se bave računalnom i medijskom kulturom među kojima je ponovno intenzivirano okupljanje Razmjene vještina, a od 2022. godine i redoviti rad organizacije Format:C s edukacijama oko web samo-hostanja, raznih FLOSS alata i otvorenog hardwarea.

• Sugovornici:
  • < Marcell Mars, napredni korisnik Interneta.>
  • < Vedran Gulin, umirovljeni online media dizajner koji je tastaturu zamjenio eksperimentima u ugostiteljstvu>
  • < Željko Blaće, priučeni, povremeno entuzijastični no češće ironični ili cinični open media-tehno generalist, od 2020. se ipak više fokusira i identificira kao Wikimedijalac (te korisnik Haiku OSa)>
  • <Tomislav Medak, član teorijskog i izdavačkog tima Multimedijalnog instituta, digitalni knjižničar-amater i istraživač s doktoratom o tehnopolitici i planetarnoj ekološkoj krizi>
  • < Aleksandar Erkalović – Aco, još uvijek sanja da će izdati svoju Indy igricu ali u stvarnosti zaglavio profesionalno u IT-u>

Kako, kada i zašto ste se pridružili u djelovanju u ovom polju?

Željko: Pridružio sam se, preko Mojmira iz Legena, Marcellu (netom informiran iz Londona), Guliću (vješt grafičar), te kasnije i sa ostalima (naknadno u OSI internet program -> mi2) od 1999. i radio u ovom polju (najčešće edukacije i zagovaranje, manje web produkciju i povremeno istraživanje) prvenstveno jer sam se i družio na te teme 1998-1999. Dodatna veza je bio i Arkzin koji je već prerijetko izlazio. Iskreno nisam imao ‘analogne’ sugovornike drugdje do fizičkog prostora net caffea Sublink, gdje bi njima došao, bez potrebe za surfanjem, kao Unix weirdo sa Alu.hr, na ‘redovne’ FLOSS prepirke oko MsWindows:Unix, IE:Mozilla, FLASH:JAVA/SMILE i kasnije diskurzivnog zajedničkog rada oko LABinary newslettera (alt-art vs. pop culture) i događaja u Lamparni. U to vrijeme naši informatički časopisi su još rijetko pokrivali Slashdot.org i WIRED.com teme i bilo što van velike IT industrije, osim djelomice VIDI-ja. Kasnije smo zajedno razvili RadioActive web koji je vjerojatno bio originalan mix Slashdota, WIREDa, Arkzina, VIDIa i Monitor.hr, na koji su se zakačili neki studenti novinarstva i iskusnija ‘cool’ ekipa entuzijastična oko novih medija i mimo mainstreama.

Kako je vrijeme odmicalo u prostoru Internet programa OSI-a, tako smo se više usaglašavali i surađivali-nadopunjavali. Kada su započele ‘rutinske’ medijske edukacije, ja bi ljude informirao i educirao o web protokolima i standardima, a izbjegavao proizvode i ‘rješenja’ 🙂 Kada su se pridružili Ivana Pavić i Aleksandar Erkalović, kao informiraniji praktičari ovaj dio rada i zagovaranja postao je bitniji i mi2 je više i češće postajao mjesto zagovaranja i okupljanja oko FLOSSa (moj fokus su bile najviše Drupal i Blender3D zajednice koje sam okupljao, manje PhP Nuke i Indymedia HR sa Ivanom).